5. stranica P R E D G O V O R

€  P R E D G O V O R  €

 

Poštovana profesorice,

danas, nakon skoro punih četiri godine školovanja u ovoj našoj, meni vrlo dragoj i perspektivnoj Ekonomsko-birotehničkoj školi u Slavonskome Brodu,posebno mi je zadovoljstvo prestaviti Vam ovo svoje djelo  kao analizu početka,toka i završetka ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju.

Intergriranje Hrvatske u Europsku zajednicu od izrazite je važnosti za hrvatski narod,za boljitak ove Zemlje,podizanje razine životnog standarda i za rast Brutto društvenog proizvoda,odnosno za povećanje hrvatske proizvodnje,a time i potrošnje što će omogućiti brže i jednostavnije kolanje gospodarskih resurasa kao što su : zemlja,rad i kapital.

Hrvatska je s mog gledišta prirodno vrlo bogata i raznolika Zemlja.

Hrvatska raspolaže ogromnim prostranstvom čistog,bistrog i nezagađenog mora kao temelj za razvoj uspješnog turističkog poduzetništva,na obostrano zadovoljstvo i posjetitelja i poslovnih ljudi zbog izrazite ljepote našeg Jadrana.

Hrvatska raspolaže i ogromnim prostranstvima čiste,nezagađene,te vrlo plodne,ali ipak ne obrađene poljoprivredne  zemlje,pogotovo u Slavoniji,zatim raspolaže velikom količinom čiste pitke vode,velikim prostranstvom brda i planina kao temelj za razvoj zimskog turizma... .

Sve to daje našoj Hrvatskoj,uz dobru organizaciju,rad i učenje perspektivu i bolju budućnost  za svih nas.

Stoga po mome mišljenju ne treba razvijati pesimizam i antiskepticizam protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, jer IZOLACIJA nas ne vodi nikuda,osim što nas unazađuje vrtući se stalno oko iste točke,u različitim oblicima.

Po mome,za sada još laičkom mišljenju « ulazak Hrvatske u Europsku Uniju ne može nikako donjeti veće posljedice,od onih koje bi nastupile u slučaju da se Hrvatska ogluši o Europsku Uniju i izolira» jer kako ja gledam svjetski razvoj,svijet je u sve većoj i većoj KRIZI.

Upravo zato udruženje na obostranu korist ,za nas Hrvate kao malu naciju,je potrebno više nego ikada,jer kapitalistička činjenica je «da velika riba,guta malu» bez obzira na to htjeli mi to ili ne.

Zbog svega toga mislim da bi za Hrvatsku bila velika šteta da ne uđe u Europsku Uniju,možda ne kratkoročno,ali dugoročno zasigurno DA.

Ulaskom Hrvatske  u Europsku Uniju,ništa nam neće doći samo,kao i što nam sada ne dolazi,koliko budemo radili,učili i inzinstirali na svojim pravima i slobodama,TAKO ĆE NAM I BITI.

Ali važno je da nam ulazak u EU  pruža mnogo više mogoćnosti i za uspjeh, napredak,ali isto tako i za propast.Tko se izbori,izbori,tko ne izbori,ne izbori,zbog toga važnu ulogu u tom procesu igra državna politika koja mora djelovati u interesu svojih građana,te omogućiti određene temelje,kao preduvijet hrvatskom građaninu da se izbori na nacionalnom,europskom,ali i svjetskom tržištu rada,kapitala,roba i usluga...  .

Ja sam osobno živio i školovao se u Njemačkoj, četiri pune godine i mogu reći da mi se njihov sistem sviđa,ne zato što je ona jedna bogata Zemlja,ali i jedna od vodećih zemalja u Europskoj Uniji, nego zbog toga što se ZNAJU NEKAKVA PRAVILA IGRE ,PONAŠANJA koja vrijede JEDNAKO ZA SVE,BEZ OBZIRA NA RASU,SPOL,VJERU,NACIONALNU PRIPADNOST ILI PODRIJEKLO POJEDINCA.

Kada kažem da ta pravila vrijede « JEDNAKO ZA SVE  « onda naravno ne mislim da i kod njih nema « mita i korupcije «,nasuprot, ima je i tamo,ali sigurno ne u onoj količini i obliku kao što je kod nas.

Prednost za Hrvatsku da uniđe u EU je ta što Hrvatska može postati « MOST « za poveziva-

nje ISTOKA I ZAPADA, što bi sigurno moglo potaknuti mnoga ulaganja u razvoj naše prelijepe Hrvatske,čiji će ulazak biti i od velikog INTERESA ZA Europsku Uniju da se na neki način obrani od utjecaja « balkanizma i istokcizma «

Zbog toga  smatram da će biti   VELIKA uloga,ali i odgovornost Hrvatske u sklopu Europske Unije,jer Hrvatska će biti ta koja će htjeti , ali i  moći surađivat i sa istokom i sa zapadam na način prihvatljiv europskome,ali i svjetskom « zapadu » .

6.I.a Ključni datumi u povijesti europskih intergracija

€ I. Povijest i svrha EU,zašto i kako je bila uspostavljena,te kako funkcionira.€

 Ključni datumi u povijesti europskih intergracija

1948

7.-11. svibnja

Kongres u Haagu: više od tisuću delegata iz

dvadesetak europskih država raspravlja o novom

naćinu suradnje u Europi. Proglasili su

se osnivačima “Europske skupštine”.

1949

27.-28. siječnja

Kao rezultat Haaškog kongresa, osnovano je

Vijeće Europe, čije bi sjedište trebalo biti u

Strasbourgu.

Iste godine započinje izrada Europske konvencije

o ljudskim pravima, koja je 1950. godine

potpisana u Rimu, a na snagu je stupila

u rujnu 1953. godine.

U dogledno vrijeme gotovo sve europske države

postaju članicama Vijeća Europe.

1950

9. svibnja

Robert Schuman, francuski ministar vanjskih

poslova, inspiriran idejom Jeana Monneta, u

svom govoru predstavlja plan prema kojem

bi Francuska i SR Njemačka trebale ujediniti

proizvodnju ugljena i čelika u organizaciju

kojoj bi se mogle pridružiti i druge europske

države.

Taj se datum smatra rođendanom Europske

unije i otad se 9. svibnja svake godine obilježava

kao “Dan Europe”.

1951

18. travnja

Šest država (Belgija, Francuska, Njemačka,

Italija, Luksemburg i Nizozemska) u Parizu

potpisuje Ugovor o osnivanju Zajednice za

ugljen i čelik, koji stupa na snagu 23. srpnja

1952. godine na razdoblje od 50 godina.

1955

1.-2. lipnja

Na Sastanku u Messini ministri vanjskih poslova

šest država odlučuju o proširenju europskih

integracija na cjelokupnu ekonomiju.

1957

25. oćujka

Šest država u Rimu potpisuje Ugovor o osnivanju

Europske ekonomske zajednice (EEC) i

Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom),

koji stupaju na snagu 1. siječnja

1958. godine.

1960

4. siječnja

Na inicijativu Velike Britanije na Konvenciji u

Stockholmu osnovana je Europska udruga za

slobodnu trgovinu (EFTA), čije su članice i

neke europske države koje nisu članice Europske

ekonomske zajednice.

1962

30. srpnja

Uvedena je zajednička poljoprivredna politika.

1963

14. siječnja

Na konferenciji za tisak general de Gaulle izjavio

je da će Francuska staviti veto na zahtjev

Velike Britanije za ulazak u Europsku

ekonomsku zajednicu.

20. srpnja

U Yaoundéu je potpisan Ugovor o pridruživanju

18 afričkih država Europskoj ekonomskoj

zajednici.

1965

8. travnja

Potpisan je Ugovor o spajanju izvršnih tijela

triju zajednica te o postavljanju Zajedničkog

vijeća i Zajedničke komisije. Ugovor je stupio

na snagu 1. srpnja 1967. godine.

1966

29. siječnja

Luksemburški kompromis”. S obzirom na

političke krize, Francuska ponovno sudjeluje

u zasjedanjima Vijeća ministara, a zauzvrat

traži da se u Vijeću ministara zadrži jednoglasno

odlučivanje u slučaju pitanja od vitalnog

interesa.

1968

1. srpnja

Osamnaest mjeseci prije predviđenog roka

ukinute su unutarnje carine na industrijske

proizvode i uvedena je zajednička vanjska

carinska tarifa.

1970

22. travnja

U Luksemburgu je potpisan ugovor koji Europskim

zajednicama dopušta veće financiranje

iz “vlastitih izvora”, a Europskom parlamentu

daje veće ovlasti.

1972

22. siječnja

U Bruxellesu je potpisan Ugovor o pristupanju

Danske, Irske, Norveške i Velike Britanije

Europskim zajednicama.

24. travnja

Šest članica EEC-a uvode europski monetarni

sustav, tzv. “zmiju”. Maksimalna razlika u

tečajevima njihovih valuta ne smije biti veća

od 2,25 %.

1973

1. sijeËnja

Danska, Irska i Velika Britanija pristupaju Europskim

zajednicama, koje sada broje devet

članica. Norveška je nakon provedenog referenduma,

na kojem su se građani izjasnili

protiv pristupanja, ostala izvan Zajednica.

1974

9.-10. prosinca

Na sastanku na vrhu u Parizu devet čelnika

država, odnosno vlada, odlučili su da se Europsko

vijeće (summit) sastaje tri puta godi-

šnje. Donesena je i odluka o neposrednim izborima

za Europski parlament te o osnivanju

Europskog fonda za regionalni razvoj.

1975

28. veljače

U Loméu je potpisana konvencija (Lomé I) izme-

đu Europske ekonomske zajednice i 46 država

Afrike, Kariba i Pacifika.

22. srpnja

Potpisan je ugovor o proširenju proračunskih

ovlasti Europskog parlamenta te o osnivanju

Europskog odbora revizora, koji je stupio na

snagu 1. lipnja 1977. godine.

1978

6.-7. srpnja

Na sastanku u Bremenu Francuska i Savezna

Republika Njemačka predlažu stvaranje Europskog

monetarnog sustava koji bi trebao

zamijeniti “zmiju”. Europski monetarni sustav

stupio je na snagu 13. ožujka 1979. godine.

1979

28. svibnja

Europske zajednice potpisuju ugovor o pristupanju

Grčke.

7. i 10. lipnja

Prvi neposredni izbori za 410 predstavnika u

Europskom parlamentu.

1981

1. siječnja

Grčka pristupa Europskim zajednicama, koje

sada broje deset članica.

1984

28. veljače

Prihvaćen je program “Esprit”, koji je namijenjen

istraživanju i razvoju na području informatičke

tehnologije.

14. i 17. lipnja

Drugi neposredni parlamentarni izbori.

1985

7. siječnja

Jacques Delors imenovan je za predsjednika

Komisije (1985.-1995.).

12. lipnja

Europske zajednice potpisuju ugovore o pristupanju

sa Španjolskom i Portugalom.

2.-4. prosinca

U Luksemburgu su čelnici deset država članica

ponovno pregledali Ugovor iz Rima i složili

se o proširenju europskih integracija uvo-

đenjem “Jedinstvenog europskog akta”, koji

će omogućiti stvaranje jedinstvenog tržišta

1993. godine.

1986

1. siječnja

Španjolska i Portugal pridružuju se Europskim

zajednicama, koje sada broje 12 članica.

17. i 28. veljače

U Luksemburgu i Haagu potpisan je Jedinstveni

europski akt, koji stupa na snagu 1.

srpnja 1987. godine.

1987

15. lipnja

Početak programa “Erasmus”, koji pomaže

mladim Europljanima da studiraju u bilo kojoj

europskoj državi.

1989

15. i 18. lipnja

Treći neposredni izbori za Europski parlament.

9. studenoga

Pad Berlinskog zida.

9. prosinca

Na zasjedanju Europskog vijeća u Strasbourgu

odlučeno je da se sazove međuvladina

konferencija na temu nastavka razvoja Ekonomske

i monetarne unije (EMU) te političke

unije.

1990

19. lipnja

Potpisan je sporazum u Schengenu, čiji je cilj

ukidanje kontrole na graničnim prijelazima

između članica država Europskih zajednica.

3. listopada

Njemačka je ujedinjena.

14. prosinca

Početak međuvladine konferencije u Rimu o

Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) te o

političkoj uniji.

1991

9. -10. prosinca

Zasjedanje Europskog vijeća u Maastrichtu,

koje je usvojilo Ugovor o Europskoj uniji.

Ugovor počiva na temeljima Zajedničke vanjske

i sigurnosne politike, tješnjoj suradnji na

području pravosuđa i unutarnjih poslova te

na stvaranju ekonomske i monetarne unije,

koja uključuje i jedinstvenu valutu. Međuvladina

suradnja na tim područjima dodana je

postojećem sustavu Zajednice, koji zajedno

čine Europsku uniju (EU). Europska ekonomska

zajednica preimenovana je u “Europsku

zajednicu” (EZ).

1992

7. veljače

U Maastrichtu je potpisan Ugovor o Europskoj

uniji, koji stupa na snagu 1. studenoga

1993. godine.

1993

1. siječnja

Stvoreno je jedinstveno tržište.

1994

9. i 12. lipnja

Četvrti neposredni parlamentarni izbori.

24.-25. lipnja

Zasjedanje Europskog vijeća na Krfu. Europska

unija potpisuje ugovore o pristupanju s

Austrijom, Finskom, Norveškom i Švedskom.

1995

1. siječnja

Austrija, Finska i Švedska pristupaju Uniji,

koja sada broji 15 članica. Norveška nije pristupila

zbog rezultata referenduma, na kojem

su se građani izjasnili da ne žele pristupiti

Uniji.

1997

16.-17. lipnja

Europsko vijeće u Amsterdamu postiže dogovor

o ugovoru kojim bi Europska unija dobila

nove ovlasti i odgovornosti.

2. listopada

Potpisan je Ugovor u Amsterdamu, koji stupa

na snagu 1. svibnja 1999. godine.

1998

30. ožujka

Počeo je proces pristupanja novih država

kandidata. Cipar, Malta i deset država srednje

i istočne Europe uključit će se u proces.

3. svibnja

Europsko vijeće u Bruxellesu odlučuje da 11

država članica Unije (Austrija, Belgija, Finska,

Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Luksemburg,

Nizozemska, Portugal i Španjolska) 1.

siječnja 1999. godine usvoje jedinstvenu valutu.

Naknadno će im se pridružiti i Grčka.

31. prosinca

Među valutama koje će biti zamijenjene eurom

uspostavljena je fiksna i neopoziva tečajna

razlika.

1999

1. siječnja

Početak treće faze Ekonomske i monetarne

unije: 11 valuta država članica Unije zamijenjene

su eurom. Na tržištu novca izbačena je

jedinstvena valuta. Od tog trenutka Europska

središnja banka (ECB) odgovorna je za monetarnu

politiku Unije, koja je definirana i uvedena

eurom.

24.-25. ožujka

Europsko vijeće u Berlinu usuglašava proračun

Unije za razdoblje 2000. - 2006. u okviru

“Agenda 2000”.

3.-4. lipnja

Europsko vijeće u Colognei odlučilo je zatražiti

nacrt Europske povelje o temeljnim pravima.

Članovi Konvencije predsjednici su država

ili vlada država Unije te predsjednik Europske

komisije.

Javier Solana imenovan je za Visokog predstavnika

Zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

8. i 13. lipnja

Peti neposredni parlamentarni izbori.

15. rujna

Na dužnost stupa nova Europska komisija na

čelu s Romanom Prodijem (1999.-2004.).

15.-16. listopada

Europsko vijeće u Tampereu donosi odluku o

Europskoj uniji kao području slobode, sigurnosti

i pravde.

10.-11. prosinca

Europsko vijeće u Helsinkiju, uglavnom posvećeno

proširenju Unije, službeno priznaje

Tursku kao kandidata za članstvo u Uniji i

nastavlja pregovore s ostalih dvanaest država

kandidata.

2000

23.-24. ožujka

Europsko vijeće u Lisabonu izrađuje strategiju

povećanja zapošljavanja na području Unije,

moderniziranje ekonomije i jačanje socijalne

povezanosti u Europi, koja mora počivati na znanju.

7.-8. prosinca

Europsko vijeće u Nici postiglo je dogovor o

tekstu novog Ugovora o promjeni sustava

donošenja odluka u Uniji kako bi Unija bila

spremna za novo proširenje. Predsjednici Europskog

parlamenta, Europsko vijeće i Europska komisija

službeno su objavili Europsku povelju o temeljnim pravima .

2001

26. veljače

Potpisan je ugovor u Nici, koji stupa na snagu

1. veljače 2003. godine.

14.-15. prosinca

Europsko vijeće u Laekenu usvaja deklaraciju

o budućnosti Unije. To otvara put predstojećoj

velikoj reformi Unije te uspostavi Konvencije

koja će pripremiti Europski ustav. Za

predsjednika Konvencije imenovan je Valéry

Giscard d’Estaing.

2002

1. siječnja

Građani država euro-zone počinju rabiti euro

novčanice i kovanice.

31. svibnja

Svih petnaest država članica Unije istodobno

je potpisalo Protokol u Kyotu, ugovor o smanjenju

onečišćenja zraka koji potpisuju države

diljem svijeta.

21.-22. lipnja

Europsko vijeće u Sevilli potpisalo je ugovor

o politici azila i imigracije u Europsku uniju.

13. prosinca

Europsko vijeće u Kopenhagenu složilo se da

se 1. svibnja 2004. godine Europskoj uniji

pridruži deset novih država kandidata (Cipar,

Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta,

Poljska, Slovačka i Slovenija).

Očekuje se da će se Bugarska i Rumunjska

pridružiti 2007. godine.

Odlučeno je da započnu razgovori s Turskom

ako Europsko vijeće u prosincu 2004. godine

zaključi da Turska, na temelju izvještaja i preporuke

Komisije, zadovoljava “Kopenhaške

kriterije”.

2003

16. travnja

U Ateni je Europska unija potpisala ugovore

o pristupanju s Ciprom, Češkom, Estonijom,

Mađarskom, Latvijom, Litvom, Maltom, Poljskom,

Slovačkom i Slovenijom.

10. srpnja

Konvencija o budućnosti Europe završava

svoj rad na prijedlogu nacrta Europskog

ustava.

4. listopada

Početak međuvladine konferencije koja će

izraditi novi ugovor, koji će obuhvatiti Europski

ustav.

2004

1. svibnja

Europskoj uniji pristupili su Cipar, Češka,

Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska,

Slovačka i Slovenija.

10. i 13. lipnja

Šesti neposredni izbori za Europski parlament.

2007

Europsko vijeće u Kopenhagenu 2002. godine

odredilo je 2007. godinu kao datum ulaska

Bugarske i Rumunjske u Europsku uniju.

  

Simbolika cilja,razvoja Europske Unije je

stvaranje velike,suvremene ekonomije u

svrhu uspješnije borbe protiv velikih gospodarstava nap:  SAD-e...

7.I.b Zašto Europska unija

Zašto Europska Unija - «  udružena Europa  «

Mir

Ideja ujedinjene Europe nekad je bila samo

san u mislima filozofa i vizionara. Na primjer,

Victor Hugo zamišljao je ‘ujedinjene države

Europe’ nadahnute humanističkim idealima.

San su uništila dva strašna rata koja su harala

kontinentom tijekom prve polovice 20.

stoljeća.

No iz krhotina Drugog svjetskog rata izniknula

je nova nada. Narodi koji su odoljeli totalitarizmu

tijekom rata bili su odlučni da

dokrajče međunarodnu mržnju i nadmetanje

u Europi te da izgrade trajan mir između prijašnjih

neprijatelja. Između 1945. i 1950. godine

nekolicina hrabrih državnika, između

ostalih, Konrad Adenauer, Winston Churchill,

Alcide de Gaspri i Robert Schuman odlučili

su uvjeriti svoje narode da započnu novo

razdoblje. U zapadnoj Europi trebao je nastati

novi poredak, utemeljen na zajedničkim

interesima njenih naroda i narodnosti, a na

temelju ugovora koji bi jamčili vladavinu

prava i jednakost među državama.

Robert Schuman (francuski ministar vanjskih

poslova) preuzeo je ideju koju je izvorno začeo

Jean Monnet pa je 9. svibnja 1950. godine

predložio uspostavu Europske zajednice za

ugljen i čelik (ECSC). U državama koje su donedavno

ratovale proizvodnja ugljena i čelika

trebala je potpasti pod zajedničku nadležnost

- ‘Visokog tijela’. Na praktičan, ali i duboko

simboličan način ratne sirovine pretvorene su

u instrumente pomirenja i mira.

 Ovaj odvažan i velikodušan pokret polučio je

golem uspjeh. Bio je to početak više od pola

stoljeća duge i mirne suradnje između država

članica Europske zajednice. Ugovorom iz

Maastrichta 1992. godine ojačana su tijela

Zajednice i dane su im šire ovlasti. Tako je ro-

đena Europska unija (EU).

EU je uložila velik trud kako bi pomogla Njemačkoj

da se ujedini nakon pada Berlinskog

zida 1989. godine. Kada se 1991. godine

raspalo sovjetsko carstvo, države srednje i

istočne Europe, koje su desetljećima živjele

pod jarmom Varšavskog pakta, odlučile su se

za budućnost u obitelji demokratskih europskih

naroda.

Sigurnost i zaštita

Međutim, Europa 21. stoljeća još se uvijek

mora baviti problemima sigurnosti i zaštite.

Te se stvari nikad ne smiju uzimati kao da su

same po sebi razumljive. Svaki novi korak u

svjetskom razvoju ne donosi sa sobom samo

prednosti nego i rizik. EU treba poduzeti

učinkovite korake za osiguranje sigurnosti i

zaštite 25 država članica. Treba konstruktivno

surađivati s regijama koje su tik do njenih

granica - sjevernom Afrikom, Balkanom,

Kavkazom i Bliskim istokom. Tragični doga-

đaji 11. rujna 2001. u New Yorku i Washingtonu

sve su nas osvijestili koliko smo ranjivi

te kakvi su fanatičnost i duh osvete kad ih se pusti s lanca.

Institucije EU-a ključne su za uspjeh Europe

u osmišljavanju i upravljanju sustavom koji je

donio stvaran i trajan mir na veliko područje

planeta. EU mora štititi i svoje vojne i strate-

ške interese, ali tako da surađuje sa svojim

saveznicima - posebno svojim NATO-saveznicima

- i da razvija izvornu Europsku politiku

sigurnosti i obrane (ESOP).

Unutarnja i vanjska sigurnost dvije su strane

jedne medalje. Drugim riječima, EU se mora

boriti protiv terorizma i organiziranog kriminala

- što znači da policije svih država EU-a

moraju tijesno surađivati. Jedan od novih

izazova Europe je učiniti Europu područjem

slobode, sigurnosti i pravde, gdje svatko ima

jednak pristup pravdi i jednako je zaštićen

zakonom. Kako bi se to postiglo, vlade EU-a

trebaju blisko surađivati, a njena tijela, kao

što je Europol (Europske policijske snage),

moraju imati aktivniju i učinkovitiju ulogu.

Gospodarska i socijalna solidarnost

Europska unija stvorena je za postizanje političkih

ciljeva, ali njena dinamičnost i uspjeh

proizlaze iz njenih gospodarskih temelja -

‘jedinstvenog tržišta, koje su stvorile države

članice EU-a, i jedinstvene valute (eura), koji

se koristi u dvanaest država.

U državama EU-a živi manji postotak svjetskog

stanovništva. Države se moraju stalno

okupljati ako žele osigurati gospodarski rast i

sposobnost da konkuriraju drugim velikim

gospodarstvima na svjetskoj sceni. Nijedna

država EU-a zasebno nije dovoljno snažna da

sama izađe na svjetsko tržište. Kako bi se postigla

ekonomija razmjera i kako bi se našli

novi kupci, europska gospodarstva trebaju

poslovati na većem tržištu od njihove domicilne

države. Zato se EU toliko trudila da se

otvori jedinstveno europsko tržište - uklanjajući

stare prepreke trgovini i birokraciju

koja je gušila gospodarske djelatnosti.

No slobodna konkurencija za protutežu mora

imati solidarnost u cijeloj Europi, koja se

iskazuje u praktičnoj pomoći običnom čovjeku.

Kada europski građani postanu žrtve poplava

ili drugih prirodnih katastrofa, dobivaju

pomoć iz proračuna EU-a. Nadalje, od tržišta

cijelog kontinenta od 380 milijuna kupaca

korist mora imati najveći mogući broj

ljudi. ‘Strukturni fondovi’, kojima upravlja

Europska komisija, potiču i podržavaju napore

nacionalnih i regionalnih vlada EU-a da

zatvore procijep između razina razvijenosti u

različitim dijelovima Europe. I proračun EU-a

i novac koji prikuplja Europska investicijska

banka koristi se za poboljšanje europske prometne

infrastrukture (primjerice, za produžetak

autocesta i za vlakove velike brzine),

omogućujući time bolji pristup rubnim regijama

te podupirući transeuropsku trgovinu.

Tješnja suradnja za unaprjeđenje

europskog modela društva

Europska postindustrijska društva postaju

sve kompleksnija. Standard života stalno

raste, ali još uvijek postoji jaz između bogatih

i siromašnih, koji bi se mogao proširiti

pristupanjem bivših komunističkih država,među

kojim je bila i  danas Republika Hrvatska,EU-u.

Zato je važno da države članice EU-a

što tješnje surađuju kada se bave socijalnom

problematikom.

Dugoročno, svaka država EU-a ima koristi od

te suradnje. Pola stoljeća europskih integracija

pokazalo je da je cjelina veća od zbroja

njenih dijelova. EU kao jedinica ima mnogo

više gospodarske, socijalne, tehnološke, komercijalne

i političke ‘udarne snage’ od pojedinačnih

napora svojih država članica, čak i

kad se zbroje. Postoji dodana vrijednost kada

se jedinstveno djeluje i govori jednim glasom

- kao što to čini Europska unija.

Zašto? Zato jer je EU vodeća svjetska trgovačka

snaga pa igra ključnu ulogu u međunarodnim

pregovorima. Koristi svu snagu

svoje trgovine i poljoprivrede da djeluje unutar

Svjetske trgovinske organizacije te primjenjuje

Protokol iz Kyota radi smanjenja

zagađenja zraka i sprječavanja promjene klime.

Bila je predlagatelj važnih inicijativa o

održivom razvoju na sastanku na vrhu, koji je

održan u kolovozu 2002. u Johannesburgu.

Zauzima jasan stav o osjetljivim problemima

koji se tiču običnih ljudi - problemima kao

što su zaštita okoliša, izvori obnovljive energije,

‘načela predostrožnosti’ u sigurnosti

prehrane, etički aspekti biotehnologije i potreba

da se zaštite ugrožene vrste.

Stara izreka „snaga u jednakosti” vrijedi za

Europljane kao nikad dosad. Snaga Europe

proistječe iz njene sposobnosti da zajednički

djeluje na temelju odluka koje donose demokratske

institucije - Europsko vijeće, Europski

parlament, Vijeće ministara, Europska komisija,

Sud Europskih zajednica, Revizorski sud.

EU želi unaprjeđivati humane vrijednosti i

socijalni napredak. Europljani vide da globalizacija

i tehnološka promjena mijenja svijet

pa žele da ljudi posvuda budu gospodari - a

ne žrtve - tog procesa promjene. Potrebe ljudi

ne mogu se jednostavno zadovoljavati silama

tržišta ili jednostranim djelovanjima

jedne države.

Tako se EU zalaže za humani aspekt i model

društva koji podržava najveća većina njenih

građana. Europljani njeguju svoje bogato naslje-

đe vrijednosti, koje uključuje vjerovanje u

ljudska prava, društvenu solidarnost, slobodu

poduzetništva, poštenu podjelu plodova gospodarskog

rasta, pravo na zaštićen okoliš,

poštovanje kulturnih, jezičnih i vjerskih različitosti

te usklađeno obuzdavanje tradicije i

napretka.

Povelja EU o temeljnim pravima, donesena 7.

prosinca 2000. u Nici, uređuje sva prava koja

danas priznaje 15 država članica EU-a te njihovi

građani. Europljani imaju bogatstvo nacionalnih

i lokalnih kultura po kojima se me-

đusobno razlikuju, ali ujedinjeni su zajedničkim

nasljedstvom vrijednosti po kojima se

Europljani razlikuju od ostatka svijeta.

Ugovor iz Maastrichta po prvi je put ustoličilo

‘načelo supsidijarnosti’, koje je temeljno

za način funkcioniranja Europske unije. To

znači da EU i njene institucije djeluju samo

ako je takvo djelovanje djelotvornije na razini

EU-a nego na nacionalnoj ili lokalnoj razini.

To načelo osigurava da se EU nepotrebno

ne miješa u svakodnevne živote građana. Europski

identitet vrijedna je imovina koju treba

čuvati: nikad se ne smije miješati s uniformnosti

- koju Europljani apsolutno odbacuju.

Ravnopravnost,boljitak i sigurnost za sve -  DA

Hladni rat,nepravda,te jaz bogatih i siromašnih - NE

Kompromis za dobrobit svih,kao jedino riješenje – DA

Bolja,perspektivnija i sigurnija budućnost za svakog čovjeka,temeljena na znanju,toleranciji,razvoju svijesti,te proporcijonalnome rastu i duhovnih i materijalnih dobara(vrijednosti).