7.I.b Zašto Europska unija

Zašto Europska Unija - «  udružena Europa  «

Mir

Ideja ujedinjene Europe nekad je bila samo

san u mislima filozofa i vizionara. Na primjer,

Victor Hugo zamišljao je ‘ujedinjene države

Europe’ nadahnute humanističkim idealima.

San su uništila dva strašna rata koja su harala

kontinentom tijekom prve polovice 20.

stoljeća.

No iz krhotina Drugog svjetskog rata izniknula

je nova nada. Narodi koji su odoljeli totalitarizmu

tijekom rata bili su odlučni da

dokrajče međunarodnu mržnju i nadmetanje

u Europi te da izgrade trajan mir između prijašnjih

neprijatelja. Između 1945. i 1950. godine

nekolicina hrabrih državnika, između

ostalih, Konrad Adenauer, Winston Churchill,

Alcide de Gaspri i Robert Schuman odlučili

su uvjeriti svoje narode da započnu novo

razdoblje. U zapadnoj Europi trebao je nastati

novi poredak, utemeljen na zajedničkim

interesima njenih naroda i narodnosti, a na

temelju ugovora koji bi jamčili vladavinu

prava i jednakost među državama.

Robert Schuman (francuski ministar vanjskih

poslova) preuzeo je ideju koju je izvorno začeo

Jean Monnet pa je 9. svibnja 1950. godine

predložio uspostavu Europske zajednice za

ugljen i čelik (ECSC). U državama koje su donedavno

ratovale proizvodnja ugljena i čelika

trebala je potpasti pod zajedničku nadležnost

- ‘Visokog tijela’. Na praktičan, ali i duboko

simboličan način ratne sirovine pretvorene su

u instrumente pomirenja i mira.

 Ovaj odvažan i velikodušan pokret polučio je

golem uspjeh. Bio je to početak više od pola

stoljeća duge i mirne suradnje između država

članica Europske zajednice. Ugovorom iz

Maastrichta 1992. godine ojačana su tijela

Zajednice i dane su im šire ovlasti. Tako je ro-

đena Europska unija (EU).

EU je uložila velik trud kako bi pomogla Njemačkoj

da se ujedini nakon pada Berlinskog

zida 1989. godine. Kada se 1991. godine

raspalo sovjetsko carstvo, države srednje i

istočne Europe, koje su desetljećima živjele

pod jarmom Varšavskog pakta, odlučile su se

za budućnost u obitelji demokratskih europskih

naroda.

Sigurnost i zaštita

Međutim, Europa 21. stoljeća još se uvijek

mora baviti problemima sigurnosti i zaštite.

Te se stvari nikad ne smiju uzimati kao da su

same po sebi razumljive. Svaki novi korak u

svjetskom razvoju ne donosi sa sobom samo

prednosti nego i rizik. EU treba poduzeti

učinkovite korake za osiguranje sigurnosti i

zaštite 25 država članica. Treba konstruktivno

surađivati s regijama koje su tik do njenih

granica - sjevernom Afrikom, Balkanom,

Kavkazom i Bliskim istokom. Tragični doga-

đaji 11. rujna 2001. u New Yorku i Washingtonu

sve su nas osvijestili koliko smo ranjivi

te kakvi su fanatičnost i duh osvete kad ih se pusti s lanca.

Institucije EU-a ključne su za uspjeh Europe

u osmišljavanju i upravljanju sustavom koji je

donio stvaran i trajan mir na veliko područje

planeta. EU mora štititi i svoje vojne i strate-

ške interese, ali tako da surađuje sa svojim

saveznicima - posebno svojim NATO-saveznicima

- i da razvija izvornu Europsku politiku

sigurnosti i obrane (ESOP).

Unutarnja i vanjska sigurnost dvije su strane

jedne medalje. Drugim riječima, EU se mora

boriti protiv terorizma i organiziranog kriminala

- što znači da policije svih država EU-a

moraju tijesno surađivati. Jedan od novih

izazova Europe je učiniti Europu područjem

slobode, sigurnosti i pravde, gdje svatko ima

jednak pristup pravdi i jednako je zaštićen

zakonom. Kako bi se to postiglo, vlade EU-a

trebaju blisko surađivati, a njena tijela, kao

što je Europol (Europske policijske snage),

moraju imati aktivniju i učinkovitiju ulogu.

Gospodarska i socijalna solidarnost

Europska unija stvorena je za postizanje političkih

ciljeva, ali njena dinamičnost i uspjeh

proizlaze iz njenih gospodarskih temelja -

‘jedinstvenog tržišta, koje su stvorile države

članice EU-a, i jedinstvene valute (eura), koji

se koristi u dvanaest država.

U državama EU-a živi manji postotak svjetskog

stanovništva. Države se moraju stalno

okupljati ako žele osigurati gospodarski rast i

sposobnost da konkuriraju drugim velikim

gospodarstvima na svjetskoj sceni. Nijedna

država EU-a zasebno nije dovoljno snažna da

sama izađe na svjetsko tržište. Kako bi se postigla

ekonomija razmjera i kako bi se našli

novi kupci, europska gospodarstva trebaju

poslovati na većem tržištu od njihove domicilne

države. Zato se EU toliko trudila da se

otvori jedinstveno europsko tržište - uklanjajući

stare prepreke trgovini i birokraciju

koja je gušila gospodarske djelatnosti.

No slobodna konkurencija za protutežu mora

imati solidarnost u cijeloj Europi, koja se

iskazuje u praktičnoj pomoći običnom čovjeku.

Kada europski građani postanu žrtve poplava

ili drugih prirodnih katastrofa, dobivaju

pomoć iz proračuna EU-a. Nadalje, od tržišta

cijelog kontinenta od 380 milijuna kupaca

korist mora imati najveći mogući broj

ljudi. ‘Strukturni fondovi’, kojima upravlja

Europska komisija, potiču i podržavaju napore

nacionalnih i regionalnih vlada EU-a da

zatvore procijep između razina razvijenosti u

različitim dijelovima Europe. I proračun EU-a

i novac koji prikuplja Europska investicijska

banka koristi se za poboljšanje europske prometne

infrastrukture (primjerice, za produžetak

autocesta i za vlakove velike brzine),

omogućujući time bolji pristup rubnim regijama

te podupirući transeuropsku trgovinu.

Tješnja suradnja za unaprjeđenje

europskog modela društva

Europska postindustrijska društva postaju

sve kompleksnija. Standard života stalno

raste, ali još uvijek postoji jaz između bogatih

i siromašnih, koji bi se mogao proširiti

pristupanjem bivših komunističkih država,među

kojim je bila i  danas Republika Hrvatska,EU-u.

Zato je važno da države članice EU-a

što tješnje surađuju kada se bave socijalnom

problematikom.

Dugoročno, svaka država EU-a ima koristi od

te suradnje. Pola stoljeća europskih integracija

pokazalo je da je cjelina veća od zbroja

njenih dijelova. EU kao jedinica ima mnogo

više gospodarske, socijalne, tehnološke, komercijalne

i političke ‘udarne snage’ od pojedinačnih

napora svojih država članica, čak i

kad se zbroje. Postoji dodana vrijednost kada

se jedinstveno djeluje i govori jednim glasom

- kao što to čini Europska unija.

Zašto? Zato jer je EU vodeća svjetska trgovačka

snaga pa igra ključnu ulogu u međunarodnim

pregovorima. Koristi svu snagu

svoje trgovine i poljoprivrede da djeluje unutar

Svjetske trgovinske organizacije te primjenjuje

Protokol iz Kyota radi smanjenja

zagađenja zraka i sprječavanja promjene klime.

Bila je predlagatelj važnih inicijativa o

održivom razvoju na sastanku na vrhu, koji je

održan u kolovozu 2002. u Johannesburgu.

Zauzima jasan stav o osjetljivim problemima

koji se tiču običnih ljudi - problemima kao

što su zaštita okoliša, izvori obnovljive energije,

‘načela predostrožnosti’ u sigurnosti

prehrane, etički aspekti biotehnologije i potreba

da se zaštite ugrožene vrste.

Stara izreka „snaga u jednakosti” vrijedi za

Europljane kao nikad dosad. Snaga Europe

proistječe iz njene sposobnosti da zajednički

djeluje na temelju odluka koje donose demokratske

institucije - Europsko vijeće, Europski

parlament, Vijeće ministara, Europska komisija,

Sud Europskih zajednica, Revizorski sud.

EU želi unaprjeđivati humane vrijednosti i

socijalni napredak. Europljani vide da globalizacija

i tehnološka promjena mijenja svijet

pa žele da ljudi posvuda budu gospodari - a

ne žrtve - tog procesa promjene. Potrebe ljudi

ne mogu se jednostavno zadovoljavati silama

tržišta ili jednostranim djelovanjima

jedne države.

Tako se EU zalaže za humani aspekt i model

društva koji podržava najveća većina njenih

građana. Europljani njeguju svoje bogato naslje-

đe vrijednosti, koje uključuje vjerovanje u

ljudska prava, društvenu solidarnost, slobodu

poduzetništva, poštenu podjelu plodova gospodarskog

rasta, pravo na zaštićen okoliš,

poštovanje kulturnih, jezičnih i vjerskih različitosti

te usklađeno obuzdavanje tradicije i

napretka.

Povelja EU o temeljnim pravima, donesena 7.

prosinca 2000. u Nici, uređuje sva prava koja

danas priznaje 15 država članica EU-a te njihovi

građani. Europljani imaju bogatstvo nacionalnih

i lokalnih kultura po kojima se me-

đusobno razlikuju, ali ujedinjeni su zajedničkim

nasljedstvom vrijednosti po kojima se

Europljani razlikuju od ostatka svijeta.

Ugovor iz Maastrichta po prvi je put ustoličilo

‘načelo supsidijarnosti’, koje je temeljno

za način funkcioniranja Europske unije. To

znači da EU i njene institucije djeluju samo

ako je takvo djelovanje djelotvornije na razini

EU-a nego na nacionalnoj ili lokalnoj razini.

To načelo osigurava da se EU nepotrebno

ne miješa u svakodnevne živote građana. Europski

identitet vrijedna je imovina koju treba

čuvati: nikad se ne smije miješati s uniformnosti

- koju Europljani apsolutno odbacuju.

Ravnopravnost,boljitak i sigurnost za sve -  DA

Hladni rat,nepravda,te jaz bogatih i siromašnih - NE

Kompromis za dobrobit svih,kao jedino riješenje – DA

Bolja,perspektivnija i sigurnija budućnost za svakog čovjeka,temeljena na znanju,toleranciji,razvoju svijesti,te proporcijonalnome rastu i duhovnih i materijalnih dobara(vrijednosti).